Kada se svinjče zakolje i skupi mu se krv u zdelu, raskomada, pokupe delovi kao što su glava, jezik, slezina, pluća, jetra, i sve te žlezde, i nešto kožice, napravi se obara. To je kazan sa svim tim delovima i nešto vode, soli i bibera koji krčka dobra tri četiri sata. Onda žene očiste debelo crevo i zaprže dosta luka. Odvoje kosti od ostalog sa glave, mislim da se oči bace mačkama. Spoji se taj luk i obara te napuni crevo, zaveže. Puši se sa kobajama i šunkom na hladnom dimu 3-4 dana, a može i duže. Otprilike sam ovako objasnio ćerkama kako se pravi krvavica. Mlađa je krivila facu, kao gadeći se na slezinu, pluća i ostale iznutrice, dok je starija, iskusnija, postavljala potpitanja, a obe su i dalje slatko voštile po vajhandincinoj krvavici. Davno beše ovako ukusna. Vajhandovi su familija iz Tavankuta koji imaju tezgu na pijaci i zimi često donesu delove svojih svinja prerađene u ukusne špecije, pa tako i sad. Retko se to dešava, treba ih vrebati, ali majka mi nije lenja a dokona je, pa uvreba žena. Šta bi bez mame, eh…
Evo, ostao dužan da raportiram sa Goksijeve slave (Sv. Jovan Krstitelj), koji baš nekako slučajno ispao i netizenska slava.
Ove godine bila posna slava.
Bilo svega. Nisam, na žalost, stigao da vodim beleške, a jedva sam i fotografisao, pa na kraju ostalo da se napravi mali kolaž, kao što to radi kolega Bahatnik.
Ovo ovde su gibanice od heljde, a bilo je još i gibanica od pečurki, raznih salata, priloga, jela i snekova, pržene ribe i puno gladnih gostiju.
Hej, ovo morate da vidite! Moussaka by Subjektica.
http://subjektica.net1zen.com/?p=52
..
Bukmarkujte ovaj blog!
Ako sam nesto izostavila, vi slobodno dodajte…
“Dovoljno sam porasla da mogu sama da napravim rodjendansku tortu, mama…”
Sinoc:
Jutros:
Mada više volim pečenu pa s belim lukom, ova, restovana je bila davno jedena, pa došao red… Krompir čorba s paradajzom i taranom, pire krompir, i džiga na luku.
Ja, licno, najvise volim “stojecki”. Kazu da kad jedes stojecki, tad jedes kurvama za dusu (pardon my French).
Pasteta i domaci ajvar, zaliti jogurtom…
Bon appétit…
Pita mene Verka kako se zavrće lakumić. A ja pojma nemam. Ja sam ga zavezala u čvor. Kao na slici:
Ovo mi je desk top zadnjih nedelju dana. Juče sam pojeo poslednje ostatke ostataka.
Kada je čovek mlad ništa mu nije teško! Tako je i John Doe, zaželevši se roštilja, pozvao društvo, i organizovao zimski garden parti. Instalirali smo roštilj u dvorištu, i napravili žar, koji je uz piće grejao prisutne, a bogami i ispekao oko 5 kg. različitog mesa.
.
Posle se jelo, jelo, i jelo, do duboko u noć, dok se dim veselo vijorio iz dimnjaka…